Hana Režek

Dobar dan dragi flautistički svijete,

Nakon kratke pauze napokon smo natrag. Današnja gošća nam je malo drugačija nego druge koje smo imali. Do sada smo imali studente i profesionalne flautiste, no od danas u raspravu uvodimo i srednjoškolce (već i vrapci na granama znaju razloge, no da ponovimo): razlog zašto sam odlučila pričati i sa srednjoškolcima je taj što mogu pružiti drugu perspektivu profesorima, pomoći njihovim vršnjacima da se poistovjete, kao i ono što puno nas zna, ponekad će prije pomoći riječ vršnjaka nego vrhunskog stručnjaka, zašto se to događa, iskreno ne znam (možda je to samo u mom slučaju), no tako je.

No da ne duljim previše uvod, upoznajte Hanu.

Hana Režek, učenica je 4. razreda Srednje glazbene škole Zlatka Balokovića u Zaprešiću u klasi prof. Ines Tvrtković, u skolpu Škole primjenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, glazbeno-plesni smjer. Kao solistica višestruko je nagrađivana na natjecanjima HDGPP-a te međunarodnim natjecanjima: Daleki akordi, Mladi Padovec, Flauta aurea 2021 i Woodwind&Brass natjecanja u Varaždinu . Sudjelovala je na seminarima profesora Marka Zupana u Samoboru, profesorice Ane Kralj u Maruševcu, prof. Karoline Šantl Zupan i prof. Renate Penezić. Nastupa na koncertima i izložbama kao što su: izložbe Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, Gospodarski sajam grada Zaprešića, humanitarni koncerti, koncerti glazbene škole u muzeju Mimara, predstavljanje knjiga, na emisiji  Dobar dan, Hrvatska,  na Adventu na Prekrižju u organizaciji Ureda predsjednice i dr. Članica je Puhačkog orkestra Zaprešić, a grad Zaprešić dodijelio joj je priznanje grada za  uspjeh i izvrsnost u školskim godinama 2019./2020. i 2021./2022. 

Pročitajte što nam je Hana imala za reći:

Možete li nas uvesti u vaš mali glazbeni svijet? Iz kojeg razloga ste se počeli baviti glazbom, točnije flautom?

Već od treće godine sam odlučila svirati flautu. Gdje i kada točno sam prvi put čula flautu, iskreno ne sjećam se, no taj instrument me dojmio toliko da mi je postala velika želja započeti moje putovanje s istom. Ne dolazim iz glazbene obitelji pa me moji roditelji nisu shvaćali preozbiljno, iz čistog razloga što, kada vam curica od 3 godine kaže da će se baviti glazbom (flautom) kroz život, normalno je da je ne shvaćate ozbiljno. Znala sam (i moja obitelj) da u Zaprešiću postoji podružnica Glazbene škole Zlatka Balokovića (koja je inače u Zagrebu), te su mi roditelji rekli, kada budem dovoljno stara da mogu upisati glazbenu školu.

Tako sam ja u drugom razredu (normalne) osnovne škole otišla na prijemni za prvi razred glazbene škole. No tada sam bila u dilemi, flauta ili saksofon? Na kraju je prevladala flauta. Moram priznati da do 4. razreda osnovne škole i nisam puno vježbala, no u 4. razredu, nešto se promijenilo u glavi i počela sam redovno vježbati. Zatim sam upisala i srednju školu gdje se moja ljubav prema flauti iz dana u dan sve više razvija, naravno tad sam i odlučila da bih se u životu htjela baviti flautom. Danas, mogu reći, da mi je flauta, vježbanje i sviranje postalo najdraži aspekt mog života.

Kroz naše razgovore, spomenuli ste da ste imali problema s tonom kroz svoje školovanje. Koje ste tonske vježbe koristili i na koji ih način vježbali? Koje su vam najdraže vježbe (ako ih možete izdvojiti) i što mislite koje benefite vam iste daju? Možete li nam opisati vaše svakodnevno usviravanje s tonskim vježbama?

Tako je. Najprije sam koristila knjigu prof. Bernolda – La tehnique d'Embouchure. To su vokalize, koje su mi otvorile oči o mom tonu, i koliko zapravo treba truda i rada da bi se razvio ton. U početku je to izgledalo ovako: uzela bih tri vokalize koje se naravno transponiraju kroz tonalitete, te ih vježbala na razne načine sve dok nebi bila u stanju odsvirati ih minimalno dva puta i bila zadovoljna kako zvuče, moram reći da je taj proces jako dugo trajao. Uz  to sam radila našeg voljenog M. Moysea: De LaSonorite,  no nedavno sam posegnula i za još dvije zbirke: R. Dick: Tone development through extended techniques (iz te zbirke najviše vježbam alikvote, no sada sam krenula vježbati i whistle tones) i T. Wye: Practice book for the flute (vol.1).

Najdraže tonske vježbe su mi iz zbirke R. Dick: Tone development through extended techniques. Razlog za to što više volim izazove i uživam u vježbanju meni „teških stvari“, nego da uporno vježbam ono što mi ide. Koristim te vježbe kako bih otvorila ton, da bih postigla što veću rezonancu i volumen. Volim ih vježbati i zbog toga što su mi do sada najviše pomogle u mom cilju u pogledu tona, kao i razvijanju potrebne discipline i strpljenja dovoljno dugo da shvatim same vježbe i počnem čuti razliku u odnosu na prije, bez obzira na to koliko su zahtjevne.

Moje usviravanje traje oko sat vremena, a izgleda tako da najprije posegnem za Moyseom (*vidi gore; prva vježba i prvi bis), kojeg prolazim na tri načina. Svi znamo kako je koncipirana ta prva vježba. Najprije sviram kromatsku ljestvicu u „kontrastu“ frullato – normalan ton, kroz sve oktave, a onda ih ponovno prođem koristeći odnos canto* (pjevanje i sviranje) – normalan ton. Jedna jako važna stvar je ta da kroz sviranje te vježbe jako pazim da fizički osjećaj u tijelu koji imam kada sviram frullato ili canto bude isti kao kada sviram normalan ton. Zatim krenem s zbirkom prof. Bernolda, vokalizama, i kao (meni) šećer na kraju posvetim se Dickovim alikvotama koje vježbam na sve moguće načine kojih se mogu sjetiti u tom trenutku.

Kao i većina nas, malo vas muči i organizacija vremena. Kako ste vi riješili dilemu oko balansiranja škole, natjecanja, obitelji, prijatelja, vježbanja, treninga….?

Moram priznati kako još uvijek nisam riješila tu dilemu, jer mi se još uvijek dogodi da se „prebukiram“ obavezama, iako sam na nekom nivou svjesna da ih, fizički, ne mogu sve ispuniti. Smatram da u našem poslu/školama često stvari dogode ne planirano, pa iz tog razloga zapisujem sve obaveze koje imam iz tjedna u tjedan kako bih znala one koje sa sigurnošću znam da imam ispuniti, dok sve one ne planirane, ako je moguće, upišem u slobodne termine.

Zbog svih tih obaveza u školi, testova, proba,(…) često se zna dogoditi kako socijalni aspekt mogu života malo zaostane. Ipak to se događa samo kada su krajevi polugodišta ili kraj akademske godine.

Neizbježni dio mog svakodnevnog života je vježbanje, koje prioritiziram nad ostalim. Veliki dio jutra odvojim za vježbanje i zadaću, dok u ostatku dana izvršavam ostale obaveze. Preko tjedna se trudim biti fokusirana na školu, dok se vikendom trudim malo odmoriti od obaveza i užurbanosti, te njih ostavljam za osobne interese i druženje s obitelji i prijateljima.

Kažete da volite imati rutinu. Osobno, teško mi je održavati rutinu, jer nisam osoba koja voli rutinu no potrebna mi ja za produktivno funkcioniranje. Ovo pitanje postavljam za sebe i za naše čitatelje: na koji način održavate rutinu, ali da ne dođe do prezasićenja?

Ja bih bez svoje rutine bila izgubljena, ali istina je da zna dosaditi. Smatram da mala promjena svaki dan može pomoći izbjegavanju prezasićenja, a opet ostaviti samu rutinu netaknutu. Možda promijeniti rutu kojom idete u školu ili odsvirati neku vježbu koju ne radite svaki dan može pomoći očuvati taj duh zabave i istraživanja koji je potreban kako nebi zapali u Sizifov svijet.

I posljednje pitanje: Na koji način ste vi odvažni s klasičnom glazbom?

Osim ljubavi prema flauti, gajim i ljubav prema pjevanju. Ljeti se odvažim i pohoditi satove pjevanja. Već dugo gajim želju za naučiti svirati  još neki instrument, najviše saksofon. Kako me to čini odvažnom? Jer kroz sate flaute, druženje s prijateljima, satove pjevanja i drugih društvenih-edukativnih situacija trudim se istraživati poveznice između različitih instrumenata, trudim se eksperimentirati s različitim žanrovima i različitim tehnikama sviranja kao i (nadam se uskoro) različitim bojama koje nam razni puhački instrumenti mogu dati. Željela bih pridonijeti tome da se flautu više ne vidi samo kao lirski klasični instrument, već kao ono što je, jedan veliki neistraženi svijet, koji, sigurna sam, može pronaći svoje mjesto i van klasične glazbe.

Draga Hana,

najprije, hvala ti na vremenu koje si odvojila i na hrabrosti koju si imala za razgovarati sa mnom za ovaj intervju (ponekad je teško iskreno razgovarati o nekim temama, posebno onima koje su nam boljke). Hvala ti što si nam dala da se pronađemo u tvojoj priči i na savjetima koje si nam pružila. Iskreno se nadam da ćeš postići ono za čime težiš.

Jedino ti mogu reći, nastavi vježbati, raditi, istraživati sebe i svoj instrument. Ako ti zatreba bilo kakva pomoć, ako ti mogu ikako pomoći, samo me moraš kontaktirati.

Želim ti svu sreću u daljnjem obrazovanju, i nadam se da ćemo se još sresti.

Dragi/e flautisti/ce (posebno srednjoškolci),

To bi bilo sve od nas za danas,

nadamo se da se uživali.

Do sljedećeg čitanja,

Vaša

LB <3

*moj naziv tehnike koja se koristi na flauti, kada se pjeva/mumlja dok se svira