Ana Kujundžić

Dobar dan dragi flautistički svijete,

Današnji intervju nam je možda malo drugačiji od ostalih jer nismo razgovarali o tipičnim temama vježbanja, pripreme nastave, komada… Pričali smo u shvaćanju glazbe, kako privući mlađe generacije istoj i kako organizirati koncert.

S nama je danas razgovarala jedna jako interesantna djevojka, i mlada flautistica Ana Kujundžić. Sama se potrudila napisati svoj uvod tako da idemo odmah u intervju.

Dobar dan dragi flautisti,

zovem se Ana Kujundžić. Rođena sam u Münchenu (Njemačka), ali trenutnu živim u puno manjem gradu Imotskom. Glazbeni talent naslijedila sam od oca koji je samouki glazbenik. Flauta me privukla od prvog trenutka kada sam čula zvuk našeg krasnog instrumenta.

Glazbenu školu sam upisala s 8 godina, a trenutno pohađam Glazbenu školu „Dr. fra Ivan Glibotić“ u Imotskom. Sviram u Hrvatskom puhačkom orkestru gradska glazba Imotski s kojim sam imala brojne nastupe. Osim toga pohodila sam nekoliko solističkih i komornih natjecanja koja uključuju: HDGPP i Flautu Aureu 2023. Svoje dodatno obrazovanje sam stjecala na seminarima Karoline Šantl Zupan, Marka Zupana, Renate Penezić i Ane Batinice.

To bi  bilo ukratko o meni, a sad idemo u razgovor.

Mislite li da je interes za klasičnu glazbu sve manji, odnosno, je li sve manje publike i trebamo li se, kao klasični glazbenici, brinuti oko toga?

Mislim da je posljednjih desetljeća jednak broj svirača i slušatelja, iako bi se moglo više potencirati upoznavanja šire publike s ozbiljnom glazbom. Svi znamo da je klasičnu glazbu malo teško razumjeti ako se ne poznaje kontekst iz kojeg je nastala.

Na koji način bi vi privukli mlađu publiku (svoje vršnjake) da dođu na koncert klasične glazbe?

Mislim da bi trebalo postaviti kontekst u kojem „laici“ mogu u potpunosti doživjeti razdoblje glazbe koja se svira. Na primjer napraviti projekt s nekoliko različitih grana umjetnosti koje zaokružuju razdoblje. Ideja: svira se glazba 19. stoljeća s talijanskog područja (pretežito operna djela, na koja su razni virtuozi pisali varijacije na teme iz najpoznatijih opera – Rossini, Donizetti, Verdi, Puccini…), a mogu se razgledavati i djela kipara i slikara današnjeg doba koji su napravili djela po uzoru na: Antonio Canova, Andrea Appiani, Giovanni De Min… Na taj način povezujemo razne grane umjetnosti i slušatelju je malo jasnije odakle dolazi takav  stil glazbe, počinje razumjeti kontekst i postane malo lakše shvatiti cijelo razdoblje bez tereta da se mora fokusirati samo na glazbu, ili samo na slike, ili kipove, već obuhvaća cijelo razdoblje.

Idealno bi bilo kada bi moglo pokušati oživjeti razdoblje koje se svira, s odjećom, hranom, ambijentom, glazbom i drugim oblicima umjetnosti. Na taj način slušatelja „uranjamo“ u drugo vrijeme i budimo interes prema nečemu novom, otvaramo mu malo šire vidike i pokazujemo mu da klasična glazba nije strašna ni svijet za sebe, već je dio svakodnevnice. Pokazujemo mu također da je moguće pronći ljepotu i svakodnevnom životu time što mu pokažemo ambijent kako je to nekad izgledalo i potičemo ga da, možda, pronađe ostatke prošlosti u današnjem svijetu. Možda, ako bi svi malo zastali, možda bi i primijetili ljepote glazbe, umjetnosti i života oko sebe.

Koje je vaše mišljenje o današnjem tipu klasičnog koncerta?

Dobro pitanje. Današnji tip klasičnog koncerta ponekad daje dojam "uštogljenosti", poprilično ograničava s dresscode-om, s kulturnim ponašanjem. Svi znam kako se trebamo ponašati i što znači kulturno ponašanje, no ovdje ga koristim u malo drugačijem kontekstu. Smatram da je to utjecalo na poimanje klasične glazbe, iz razloga što se ljudi jednostavno ne mogu opustiti na koncertima klasične glazbe kako slučajno nebi ispali „nekulturni“. Moramo biti skoncentrirani na glazbu onoliko koliko traje skladba. Također mislim da nam nedostaje društvenih događanja gdje u pozadini svira klasična glazba, kako bi se malo više ukomponirala u svakodnevni život „običnih ljudi“. Danas je klasična glazba servirana samo omanjoj skupini ljudi koji je razumiju i koji žive u tim krugovima, dok svi ostali koji nisu u umjetničkim krugovima često nemaju ni ideju da bi mogli otići na koncert klasične glazbe.

Sada dolazimo do pitanja s kojim naši mladi glazbenici često imaju problem. Na koji način bi vi organizirali koncert?

Ja jako volim organizaciju i žao mi je što nas malo više ne uče o tom. O samoj organizaciji ne znam puno, no imam nekoliko ideja koje bih htjela provesti kroz život. Primarno bih se fokusirala na ciljanu skupinu publike (ne možemo na isti način prići djeci, tinejdžerima i odraslim ljudima) i prilagodila duljinu, ambijent, repertoar i sami nastup samoj publici. Mislim da za organizirati koncert ima nekoliko osnovnih stvari koje treba organizirati: repertoar, korepeticiju, komorne, zatim prostor i datum koncerta, i onda bi trebali ići prema marketingu i medijskom pokrivanju, no mislim da bih u to i ukomponirala nešto drugo što bi moglo privući još ljudi (izložbe slika, fotografija, promocije knjige…). No još nisam imala priliku organizirati koncerte, pa ne mogu sa sigurnošću reći što i kako.

I posljednje pitanje koje imam za vas: Na koji način ste vi odvažni s klasičnom glazbom?

Ha, još jedno jako dobro pitanje. Trenutno ne mogu reći da sam puno odvažna s klasičnom glazbom zbog svih obaveza u školi i u glazbenoj školi, no velika mi je želja naučiti udaraljke. Osim toga, nadam se jednog dana povezati „psihologiju nastupa“ s glazbom. Voljela bih jednog dana pomoći kolegama flautistima, i drugim glazbenicima sa tremom i pripremom nastupa. Na koji način smiriti glavu koja često pretjerano vrti razno razne teme tokom nastupa ili prije nastupa. Na koji način raditi na samom javnom nastupu, kako izvježbati osjećaj koji moramo imati dok sviramo. Voljela bih malo više obratiti pažnju kolegama na držanje, na scenski nastup, sve dok ubiti radimo i na dobrom tonu, frazi, glazbi… Radila bih na temama kao što su: mentalno vježbanje, vježbanje „strašnih“ nastupa (ispred komisije, profesora, vršnjaka). Zašto? Jer smatram da se ne obraća dovoljno pažnje na sami scenski nastup i na moguće ishode istih i prečesto čujem da se mnogi muče s: „Ovo je u sobi zvučalo savršeno!“. Upravo taj nastup iz sobe bih htjela da moji kolege i ja uspijemo prenijeti van prema svijetu.

Draga Ana,

hvala ti od srca na tome što si odvojila vrijeme i što si imala hrabrosti sa mnom razgovarati o ovakvim temama. Bilo mi je jako drago čuti razmišljanje jedne tako mlade osobe o klasičnoj glazbi i nadam se da ćeš uspjeti u svojim naumima.

Želim ti svu sreću daljnjem obrazovanju i nadam se da ćemo se još koji put sresti u živo.

Do tada samo polako i pametno.

Tvoja

LB <3

Dragi naši,

To bi bilo sve od nas za danas.

Do čitanja,

Vaša

LB